Nekako izgleda da će se fenomen Nirvana jako teško ponoviti. Nazivali su ih spasiteljima rocka i najvećim bendom na svijetu (što su u nekim trenucima sigurno i bili), a u velikom dijelu svijeta tu popularnost su uživali samo Krist i Dave, jer Kurt Cobain podlegao je pritisku, bolovima i svemu ostalom što ga je natjeralo na suicid. I ovaj DVD je njegov svojevrsni dnevnik, također završen od strane ostatka benda, a sada je napokon dobio modernu DVD inačicu.
Sjećam se doba kad smo prvi put tandrkali po svojim akustičnjacima, Nirvana je bila najčešći učitelj zbog njihove, danas se pokazalo, relativno jednostavne i strastvene glazbe. Ovaj skup live izvedbi i brojnih intervjua, već sam znao napamet i nekako je bilo zanimljivo sve skupa opet pogledati i shvatiti koliko se sve skupa promijenilo.
Ovaj DVD nikako nije nekakvo visokobuđetno izdanje, već jedan iskreni pogled na bend tog čovjeka kojeg su svi nazivali drogiranim čudakom. I ja sam u stara vremena u svim rock zvijezdama vidio poremećene ekscentrike, ali ovdje se jasno vidi da je Kurt zbilja bio pravi entuzijazmom zaluđeni umjetnik koji je volio razgovarati o svemu i koji se na svoj način snalazio u tom cijelom đumbusu u kojem se našao kao frontman najveće rock atrakcije tog doba.
Stvari koje se na ovom DVDu mogu naći većina je vjerojatno već vidjela po raznoraznim bootleg izdanjima, ali treba spomenuti one legendarne scene kad je na pjesmi "Love Buzz" nastao kaos u kojem je Kurt gitarom iz publike opalio zaštitara koji ga je onda propisno složio na pod, ili najavljivanje "Lithium" u jednom talk showu da bi dečki iz inata odsvirali "Territorial Pissings".
"Smells Like Teen Spirit" već im je na uši izlazila van pa su je nerijetko svirali u svakojakim verzijama (ovdje neka playback verzija sa Sinatra glasom) ili potpuno zaobilazili, jer 'ne žele da ih se pamti kao bend koji ima samo jednu pjesmu', a meni je najdraže pogledati onu žestoku verziju depresivne "Something In The Way".
U intevjuima uvijek su se predstavljali kao dečki koje živcira cijeli rock'n'roll biznis u kojem je sve prenapeto, a riječi pjesama uvijek su stavljali iza glazbe 'jer uopće nisu važne'. U cijeloj priči, sada kada sam malo stariji, vidim da je tog čovjeka zbilja velika šteta, jer je non-stop naglašavao kako samo želi uživati u glazbi, kako ne želi da itko ikoga sputava u glazbenoj interpretaciji, pa je bez problema pred tisućama ljudi znao raštimano odsvirati i odvrištati "Come As You Are".
Sigurno nisu bili najtalentiraniji bend na svijetu, čak ni u to doba, ali ono nešto što su imali prepoznala je horda ljudi. Sada, više od desetljeća od gašenja benda i jednog života sve što se o njima piše ispada kao posmrtni govor o Cobainu, koji je uvijek volio reći da Nirvana zvuči kao Baycity Rollers zlostavljan od Black Flaga i Black Sabbatha. Cobain će uvijek biti ime koje će se stavljati u izravni i isključivi kontekst sa imenom Nirvana i tako će ostati zauvijek.
Iako mi je žao što u ovom skupu nije bilo mjesta (ili vremena) za bilo što iz "In Utero" faze, ovo je zbilja DVD koji svi fanovi, ne samo da bi trebali imati, nego su ga već kupili i prije nego su pročitali ovu recenziju. Prisjetite se tog bedaka i odsvirajte si pokoji akord. Barem po jedan apsolutno svi znaju.
Sjećam se doba kad smo prvi put tandrkali po svojim akustičnjacima, Nirvana je bila najčešći učitelj zbog njihove, danas se pokazalo, relativno jednostavne i strastvene glazbe. Ovaj skup live izvedbi i brojnih intervjua, već sam znao napamet i nekako je bilo zanimljivo sve skupa opet pogledati i shvatiti koliko se sve skupa promijenilo.
Ovaj DVD nikako nije nekakvo visokobuđetno izdanje, već jedan iskreni pogled na bend tog čovjeka kojeg su svi nazivali drogiranim čudakom. I ja sam u stara vremena u svim rock zvijezdama vidio poremećene ekscentrike, ali ovdje se jasno vidi da je Kurt zbilja bio pravi entuzijazmom zaluđeni umjetnik koji je volio razgovarati o svemu i koji se na svoj način snalazio u tom cijelom đumbusu u kojem se našao kao frontman najveće rock atrakcije tog doba.
Stvari koje se na ovom DVDu mogu naći većina je vjerojatno već vidjela po raznoraznim bootleg izdanjima, ali treba spomenuti one legendarne scene kad je na pjesmi "Love Buzz" nastao kaos u kojem je Kurt gitarom iz publike opalio zaštitara koji ga je onda propisno složio na pod, ili najavljivanje "Lithium" u jednom talk showu da bi dečki iz inata odsvirali "Territorial Pissings".
"Smells Like Teen Spirit" već im je na uši izlazila van pa su je nerijetko svirali u svakojakim verzijama (ovdje neka playback verzija sa Sinatra glasom) ili potpuno zaobilazili, jer 'ne žele da ih se pamti kao bend koji ima samo jednu pjesmu', a meni je najdraže pogledati onu žestoku verziju depresivne "Something In The Way".
U intevjuima uvijek su se predstavljali kao dečki koje živcira cijeli rock'n'roll biznis u kojem je sve prenapeto, a riječi pjesama uvijek su stavljali iza glazbe 'jer uopće nisu važne'. U cijeloj priči, sada kada sam malo stariji, vidim da je tog čovjeka zbilja velika šteta, jer je non-stop naglašavao kako samo želi uživati u glazbi, kako ne želi da itko ikoga sputava u glazbenoj interpretaciji, pa je bez problema pred tisućama ljudi znao raštimano odsvirati i odvrištati "Come As You Are".
Sigurno nisu bili najtalentiraniji bend na svijetu, čak ni u to doba, ali ono nešto što su imali prepoznala je horda ljudi. Sada, više od desetljeća od gašenja benda i jednog života sve što se o njima piše ispada kao posmrtni govor o Cobainu, koji je uvijek volio reći da Nirvana zvuči kao Baycity Rollers zlostavljan od Black Flaga i Black Sabbatha. Cobain će uvijek biti ime koje će se stavljati u izravni i isključivi kontekst sa imenom Nirvana i tako će ostati zauvijek.
Iako mi je žao što u ovom skupu nije bilo mjesta (ili vremena) za bilo što iz "In Utero" faze, ovo je zbilja DVD koji svi fanovi, ne samo da bi trebali imati, nego su ga već kupili i prije nego su pročitali ovu recenziju. Prisjetite se tog bedaka i odsvirajte si pokoji akord. Barem po jedan apsolutno svi znaju.
